In Praise of Limitations: The Superiority of Dogma Over “Critical Thinking”
The notion of “critical thinking” or “using one’s own head” is unanimously praised even by those who secretly hate it the most – the adherents of radical critique, that is. Yet, as it is understood today, it barely applies as thinking at all, when juxtaposed against the traditional method of guiding the mind towards the truth.
The main difference lies between the knowledge presupposing positive content and the one that attempts to dissolve any such content. Traditional metaphysics is rooted firmly in the former whereas the later, embodied in the modern metaphysical question of “why is there something and not nothing instead”, is entangled in the later.
Finally, we conclude with discussing attempts at creating the “spiritual science” by modern thinkers who believed they can transcend inherent human limitations on the grounds of evolutionary idea, two examples being Hegel and Rudolf Steiner, and futility of such attempts.
Listen on Mixcloud:
Watch on Youtube:
Branko Malić
Kali Tribune runs on reader’s support. If you found the above informative and/or enlightening, consider supporting us.
Vrlo zanimljivo predavanje, ipak, 5 centi i sa druge strane. ..:
Ukoliko isključimo evoluciju kao neki proces kojim jedna stvar prelazi iz stadija u stadij – onda nužno ostajemo pri statičnoj slici univerzuma u kojoj je sve stvoreno “iz prve ” pa tako anđeli ostaju anđeli zauvijek, ljudi ljudi, životinje životinje itd. Ili?
Nasuprot tome, ideja evolucije barem prema Goetheovsko – Steinerovskoj školi je naprosto ideja metamorfoze. To je naprosto dinamička slika univerzuma koja se ne zaustavlja na materijalnom aspektu već se na unutarnje nužan (nužan sa stajališta ideje koja se poima mišljenjem ) širi i obuhvaća i duhovnu stranu fenomena.
U tom smislu svaki fenomen ima i svoju duhovnu dimenziju i, ukoliko ju nismo u stanju prepoznati, naše poimanje je jednostrano.
Kod Steinera se prvenstveno radi o ispravljanju te jednostranosti u koju smo upali razvojem pozitivne materijalisticke znanosti.
Naravno, stvar nije baš tako trivijalna, jer spoznaja i duhovnog aspekta fenomena postaje moguća, prema Steineru a i općenito inicijacijskoj znanosti, tek kad se ispune neki preduvjeti – moralnost i nesebicnost itd. Itsl. Prije toga vrata viših spoznaja ostaju zatvorena.
Dakle, to je jedan ipak nijansirani pogled za razliku od crno bijelog kakav se prezentira kao vaš tradicionalisticki barem u ovom podcastu. Nedvojbeno se dakle tvrdi da je ovakvo znanje dano ljudima , a onakvo anđelima itd.
Doista teza da je dogmatski pristup intrizicno filozofski za razliku od, recimo, čisto epistemoloskog je dvojben. Opreka kritičko – dogmatsko je limitirajuca – ne može se, naime, epistemologija svoditi na to što je po nekim vrlo limitiranim referencama mozda u nekim starim tekstovima itd. dano anđelima a što ljudima. To je upravo negacija epistemologije a time i filozofije.
Doveden do apsurda takav stav o “datostima” upravo rezultira ravnozemljasima i sličnim biblijom ili kuranom nadahnutim ekstremnim bukvalnostima. Jer, hej, zašto ne, tako piše u bibliji ili već negdje.
Dakle, je li to mjera tradicionalistickog diskursa?
Neka od najznačajnijih Steinerovih djela su upravo čisto filozofske rasprave o granicama prirodne znanosti, izlaganje o načelima Goetheovog pogleda na svijet te Filozofija slobode kao temeljno djelo. To su čista filozofska djela napisana dok je bio običan skolar dr. Filozofije. Tek nakon 1902 počinje sa ezoterojskim lekcijama., tako da je prvo razdoblje najrelevantnije upravo za filozofske/epistemoloske temelje koji su tema u ovom podcastu.