Not so Stubborn Facts and Quite Stubborn Narratives: The Worst Take on War in Yugoslavia Ever
Casus belli
Narrative this … narrative that. Getting kind a tiresome, isn’t it? Well, Kali Tribune never tires of pointing out that narratives cannot be true or false, only tiresome or, in certain instances, dangerous. Here we’ll prove this point again by dissecting probably the worst to date exposition on war in Yugoslavia (and competition is indeed strong). The author, notably starting from declarative extreme empiricist position, goes on to prove that what he sees as present was also the past. And in the process gets just about everything wrong in unintentionally comical fashion. In conclusion to the brief exposition of what actually happened in the early Nineties in this ill fated region, we point out an ominous tendency of amateur/alternative research to fit itself into quite an Orwellian mold of transforming the past into virtual reality by making it the mirror image of the present. And all of this supposedly based on “stubborn facts”.
Btw. you’ll also learn a Croatian word for “Boeing”. Definitely not to be missed.
Show notes:
Branko Malić
Kali Tribune runs on reader’s support. If you found the above informative and/or enlightening, consider making a donation
I love how you don’t actually cite any facts, you just toss a world salad of criticisms into the air and hope some idiots out there will buy into it.
You are not fit to lick my boots.
Damn, I figured you for a sandal kind of guy.
The bojinka part on it’s own is sufficient to make you look like a fool. Go deeper down that rabbit hole, man, it’s Boeing written in cyrilic, it’s basically a CIA psyop. Also, Yugoslavia had a growing economy, thanks for telling me that. I mean, I clearly remember my parents being millionaires in the late eighties so I guess there’s no arguing it.
Your whole premise of Yugoslavia as a thriving socialist economy (as if that is even a thing) and a stable country is wrong. And then the whole article is meaningless afterwards. As Branko said in the video, Yugoslavia was literally falling apart since 1918. It was a Frankenstein’s monster type abomination. There were ethnic tensions and downright genocide here since before the country was even put together. Look into the Balkan Wars or even Serb uprisings. The history of war and mutual extermination in modern times is very rich here, only place where a peaceful, stable, multi-ethnic Yugoslavia ever existed was in the minds of naive people like you.
A “Čokoladni Ćira leskovačkog Pionira”? Nemoj da si namćor.
Oštrouman komentar s FB-a, nevezan za KT, ali dobro upućuje na problem Jugoslavije i kontinuiteta:
“[TKO JE TU PROGRESIVAN?]
Hegelova filosofija povijesti izlaže razvoj svjetskog duha kao napredovanje svijesti o slobodi. Svrha je povijesnog razvoja u državnom životu ostvarenje države uma, u kojoj se ozbiljuje sloboda, a oruđe su toga razvoja veliki ljudi i duh naroda. Hod svjetske povijesti krenuo je od istočnjačkoga svijeta, gdje je jedan bio slobodan a svi ostali neslobodni, preko grčko-rimskoga svijeta, gdje je nekolicina bila slobodna, a u kršćansko-germanskom svijetu ideja slobode postala je opće načelo. Posljednja je faza njegova prikaza trijumf liberalizma u ideji ljudskih prava i Francuske revolucije. Dakle, vladavina prava i demokratska republika, to je razina ispod koje se, jednom kad je dosegnuta, više ne može ići. Naravno da je moguć i daljnji razvoj prema slobodi, npr. u sadašnjim nastojanjima za neposrednijom demokracijom ili za sveopćim zajamčenim dohotkom za sve građane.
Tridesetak godina prije 1945. jedan je terorist, Gavrilo Princip, ubio državnika jedne velesile. Nije bio ubijen na licu mjesta (kao neki osumnjičeni za terorizam danas), nije bio podvrgnut mučenju (kao neki osumnjičeni za terorizam danas), imao je suđenje u razumnom roku (za razliku od nekih osumnjičenih za terorizam danas), prema važećim zakonima kao maloljetan nije mogao biti osuđen na smrt i to se poštivalo. Kad se kaže za ubojstva bez suđenja “takvo je bilo vrijeme”, e pa nije, već 1914. je “na ovim prostorima” dosegnuta civilizacijska razina koja to ne dopušta (razina ispod koje se, doduše, nakon toga puno puta padalo, ali tim gore po tu činjenicu). I ne radi se samo o neposrednom poraću, nego o pitanju je li uspostavljena vladavina prava, ili je uspostavljen sustav koji je ovisio o hirovima politički moćnih. Što se tiče višestranačkih izbora za predstavnička tijela, oni su se u Hrvatskoj održavali više-manje neprekidno (svakako uz razne manjkavosti) od 1848.do 1940. Potom jedni upitnoga višestranačja 1945., i onda opet tek od 1990. nadalje.
Je li Titova Jugoslavija od 1945. nadalje, s obzirom na te kriterije, bila napredak ili nazadak? Nazadak. (Svakako, moglo je i puno gore, da su pobijedili Hitler, Pavelić ili Staljin.) Je li Republika Hrvatska od 1990. nadalje, s obzirom na te kriterije, napredak ili nazadak? Napredak. (Svakako, moglo bi i trebalo puno bolje.)”